Politika

AKADEMIK SLAVO KUKIĆ ZA „SB“: Komšić je u pravu, Schmidtov potez nema nikakve s evropskim vrijednostima; Ukoliko se ostvari takav scenarij, to bi bio definitivno kraj dinastije Izetbegović…

-Ne radi se o samo katastrofalnoj ekonomskoj situaciji nego i svakoj drugoj, političkoj i ukupnoj društvenoj situaciji. S druge strane takva situacija ne traje jednu nego čitavih trideset godina. To kod običnog čovjeka proizvodi osjećaj bespomoćnosti da vlastitim angažmanom može bilo što promijeniti, kazao je akademik Kukić za “Slobodnu Bosnu”

Akademik Slavo Kukić govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnom političkom trenutku, komentirao formiranje vlasti na državnoj i entitetskoj razini te upozorio na sve teži položaj građana kojoj je aktualna vlast okrenula leđa u vrijeme teške ekonomske krize.

Sasvim je izvjesno kako će nakon 27 godina dominacije na političkoj sceni Bosne i Hercegovine najjača bošnjačka politička partija SDA u naredene četiri godine biti opozicija na državnoj razini. Kakve bi to eventualne posljedice po unutarstranačke odnose moglo donijeti ukoliko se sličan scenarij ponovi i kada je u pitanju formiranje federalne vlasti!?

-Kakav će rasplet na razini Federacije biti tek treba vidjeti. Što se mene tiče, ne bih stavio ruku u vatru da bi on mogao biti identičan ovom koji je na razini države definitivan. No, ponovi li se scenarij koji je na razini države izvjestan, neupitno je da bi to za posljedicu moglo imati snažno unutarstranačko talasanje u SDA. Masa kadrove stranke je uhljebljena na državnim jaslama, u državnoj upravi i državnim agencijama, u javnim poduzećima, na direktorskim i inim pozicijama, i gubitkom vlasti bi se i sama našla na brisanom prostoru. A to za posljedicu ima različite vrste reakcija. Neki od njih spas će pokušati tražiti u drugim partijama, neki u traženju odgovornih zbog nove situacije u vlastitoj partiji. Učinak bi, objektivno, bio i više nego poražavajući za stanje ove partije, ali i više nego ohrabrujući za BiH jer bi mogao značiti početak procesa kopnjenja etnonacionalističke filozofije i izvlačenja BiH kao države i društva iz zagrljaja ideologija srednjeg vijeka.

Neki analitičari toj stranci predviđaju velike probleme ukoliko ostanu bez vlasti i presele u opoziciju. Najavljene su smjene kadrova SDA u DKP-u, javnim poduzećima poput Telecoma, Elektroprivrede, gubitak mnogih važnih direktorskih pozicija. Može li lider te stranke Bakir Izetbegović „preživjeti“ takav udarac i ostati na čelu stranke?

-Ako bi došlo do scenarija o kojem sam govorio, Bakir Izetbegović bi posljedice toga scenarija osjetio i na vlastitim plećima. Siguran sam da bi najznačajniji dio kritičke oštrice išao baš prema njemu. Istina, on se okružio ljudima koji su mu slijepo odani ali ne vjerujem da bi ga i to spasilo. Usput, siguran sam da bi posljedice toga osjetila i njegova supruga za koju mi se čini da je glavni kreator svih dealova u SDA i u BiH u ime SDA. Promjenom federalne vlasti nju čeka meteorska smjena na čelu UKC, poprilično upitna joj je i akademska karijera, a na sve to bi se, siguran sam, nadovezao i pad njezine političke moći. U svakom slučaju, sve to bi značilo i definitivan kraj dinastije Izetbegović. Loše za dinastiju, dobro za BiH.

S druge strane, Izetbegovićev dugogodišnji politički partner, lider HDZ-a BiH Dragan Čović, otvoreno priznaje kako su upravo on i njegova stranka zaslužni za odlazak SDA s vlasti. Što je posvađalo dojučerašnje političke partnere?

-U politici generalno nema mjesta za ljubav. U njoj oduvijek caruju isključivo interesi. To vrijedi i za odnose ove dvije partije. Od starta sam bio sklon tezi da pričom sa Osmorkom Čović samo pojačava svoju poziciju u konačnoj podjeli moći s SDA. Iskreno, ni danas nisam siguran da do takvog raspleta na razini Federacije u konačnici neće doći. Zapravo, vrijeme ide na ruku takvom raspletu. A to, što se mene tiče, ne bi bilo dobro za budućnost ove zemlje.

Kad smo kod lidera HDZ-a BiH, kako komentirate Čovićev poziv rigidnom desničarskom premijeru Izraela Benjaminu Netanyahuu da posjeti Mostar u vrijeme masovnih demonstracija protiv njegova režima u toj zemlji?

-Nema Dragan Čovć ideologije, kao što nema ni Dodik ni Izetbegović. Kod svih je goli makijavelizam ispred svega ostaloga, u slučaju Čovića u konkretnoj situaciji vjerojatno i materijalni interes koji još uvijek nije isplivao na površinu u najotvorenijoj formi. Hoću, reći, vrijeme će pokazati ima li iza ulaska izraelskog kapitala u Aluminij i Čovićevih privatnih financijski interesa. Ako ima, onda to objašnjava sve ostalo, pa i daje odgovor na Vaše pitanje.

Kako gledate na nedavnu odluku Ustavnog suda da prolongira izjašnjenje povodom apelacije Željka Komšića o nametnutom izbornom zakonu u izbornoj noći od strane visokog predstavnika Christiana Schmidta?

-U čitavoj priči nejasno je samo zašto se o toj apelaciji Ustavni sud nije odredio prije formiranja zakonodavne vlasti. Bojim se da se odgovor krije u želji da se zaštiti visokog predstavnika i greške u njegovoj odluci o izmjenama izbornog zakona. Ako je posrijedi to, a moglo bi biti, odlaganje izjašnjavanja o apelaciji Komšić ima za cilj faktorom vremena obesmisliti kritike na račun traljavih i ustavno upitnih rješenja pravnog tima gospodina Schmidta.

Je li Komšić u pravu, kosi li se Schmidtova odluka u izbornoj noći s europskim i svjetskim normama?

-Apsolutno. S evropskim vrijednostima, a bojim se i Ustavom, nikakve veze nema nametanje rješenja čija je primjena retroaktivna. Kao što nemaju ni postizborna rješenja u vezi s postotkom delegata koji mogu predložiti kandidate za predsjednika i potpredsjednike Federacije. Sve to, dakako, nije na čast ni gospodinu Schmidtu.

Nedavno istraživanja ukazuje kako više od 51 posto mladih želi napustiti BiH. U isto vrijeme ekonomski analitičari upozoravaju kako su vlasti u BiH jedini u regionu koje u vrijeme najveće krize u posljednjih nekoliko desetljeća svojim građanima nisu pomogle ublaživanjem mjera, ukidanjem akcize, oslobađanjem od PDV-a osnovnih životnih namirnica…

-Činjenica je da je BiH druga zemlja na svijetu po brojnosti svoje dijaspore. Činjenica je da je dobar dio te dijaspore nastao nakon rata 1992-1995, činjenica je na koncu da Bosnu i Hercegovinu u zadnjih deset godina napuštaju obrazovani mladi ljudi u najintenzivnijoj fertilnoj i radnoj dobi. Vrlo često se može sresti mišljenje kako oni napuštaju BiH prvenstveno iz ekonomskih razloga. Ne sporim da ima i toga, ali nikako ne treba ignorirati i činjenicu da je jedan od važnih uzroka njihovog odlaska politička situacija zbog koje oni ovdje ne vide budućnost ni za sebe ni za svoju djecu. Ako se tome doda i način na koji se ovom zemljom vlada što ste i sami u vašem pitanju utvrdili, onda je to samo razlog više da se spakiraju stvari i napusti ovu zemlju – i to će se događati i u budućnosti sve dok imamo vlast koja se ponaša poput ove koja je obilježila zadnjih 27 godina.

Možete li kao sociolog pojasniti kako je moguće da ne postoji gotovo nikakva doza građanskog bunta zbog katastrofalne ekonomske situacije?

-Ne radi se o samo katastrofalnoj ekonomskoj situaciji nego i svakoj drugoj, političkoj i ukupnoj društvenoj situaciji. S druge strane takva situacija ne traje jednu nego čitavih trideset godina. To kod običnog čovjeka proizvodi osjećaj bespomoćnosti da vlastitim angažmanom može bilo što promijeniti. Stoga on, umjesto da se suprotstavi postojećem stanju, radije se opredjeljuje da traži rješenje kako prehraniti sebe i obitelj. Opredjeljivanje za taj scenarij ga vrlo često gura u ralje postojećoj etnonacionalističkoj vlasti i, objektivno, odlaže vrijeme društvenih promjena koje mogu rezultirati većom kvalitetom života.

(M.I.)

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Close